JA SAM NETKO DRUGI
Cijelu noć sanjam kako prekapam odjeću u golemoj hali kod Ciganke. Oni najbolji komadi nalaze se ispod, uvijek ispod.
Vidim dimije, ljubičaste, narančaste i žute, grivne, velike orijentalne marame.
Gdje bih ja to nosila ?
Tko bih mogla ili trebala biti da se tako oblačim ? Ona najbolja JA je ispod, uvijek ispod. Sjećam se neke davne Filip Davidove priče "JA SAM NETKO DRUGI".
Ne sjećam se sadržaja, samo poante. On je zamijenio dušu s nekime, onako kako bebe zamijene u rodilištu. I sad misli da negdje drugdje vodi život namjenjen njemu dok u njegovom tijelu stanuje neki jado parazit.
- Kaj ti je- pita Andrej u autu dok se vozimo prema gradu, a suze mi se slijevaju niz lice.
- A kajaznam. Jesen- odgovaram i pitam se zašto stvarno plačem.
Kad se ne mogu sjetiti zašto plačem prizovem u sjećanje malu RA.
RA je bila mačkica koju smo pokupili na cesti prije tri godine kad smo tražili kuću.
Bila je mala i šugava, ali imala je te goleme bademaste oči obrubljene crnom crtom, poput egipatskog božanstva.
Uzeli smo malu RA iako stvarno nije bilo dobro vrijeme za kućnog ljubimca.
No to mačje nahoče bilo je simbol otpora lošim okolnostima. Kao da kažem životu- daj mi sreće ovako kako sam ja sad sreća maloj RA.
Podigni me s ceste, nahrani me, daj mi ljubav i dom.
RA je bila na rubu psetolikosti. Lovila je miševe i jela čokoladu iz ruke. Ujutro nas je budila gladeći nas šapicom po obrazu.
Ni traga notornoj mačjoj prepotenciji.
Umrla je mjesec dana kasnije, u novoj/ staroj kući od neke mačje bolesti. Nosila sam je pothlađenu na sunce rujna, molila se za nju iako sam prepoznala samrtnički hropac.
Kasnije u životu dogodile su mi se i gore stvari, ali RA je bila prekretnica. Točka loma.
Kada ne znam zašto plačem ono što sigurno znam je da jedan dio mene, ili cijela JA ili PRAVA JA živi negdje gdje je i ona živa i da sam opet sretna s njom.
10.10.2014. | 16:58 |
6 K | P | # | ^
FRANJINA GLAVA
Otkad živimo na selu uredila sam si mali atelje u nekadašnjem štaglju. Oduvijek sam htjela imati atelje. Kad svi ukućani pozaspu odem tamo i prepustim se inspiraciji. Noćas sam bila prilično umorna. Mora da sam zadrijemala kad me u neodređeno doba noći probudilo kucanje.
Otvorila sam vrata.
Na vratima je stajao Franjo.
- Da ?- rekla sam.
- Ja bi naručio tekst- rekao je Franjo.
- Kakav tekst ?
- Neki lijepi. Dugo nitko nije o meni napisao lijepu riječ.- rekao je Franjo tugaljivo.
- Ček sekundu- rekla sam i otišla u stražnji dio ateljea. Uzela sam lovački nožić i recnula se po kažiprstu. Nisam se probudila. Franjo je i dalje sjedio u mojoj apšisaloj fotelji i vrtio palčevima. Vratila sam se.
- Franjo, kud baš ja ? Što se dogodilo s tvojim obožavateljima ? Zašto nisi otišao k njima ?
Franjo je uzdahnuo u nelagodi i propentao :
- Pa oni su....kako bih rekao...osjećam se kao...
- Izdali me prijatelji, izdao me brat, izgubio sve sam bitke, al još vodim rat ? - sugerirala sam mu.
- Eh, baš to- rekao je Franjo s olakšanjem, iako je malo nabrao obrve na spomen rata.
Uzdahnula sam duboko.
- Slušaj Franjo. Ja nemam lijepe riječi za tebe. To si morao znati. Iako moram priznati da ti je sudbina prilično stisla kanđe oko vrata kad si došao k meni.
- Ma znam, ali....mrmljao je Franjo.
- Osim toga, odrekla bi me se cijela obitelj. Znaš dobro što je moj stari rekao da će učiniti na tvom grobu. Znaš i da je zbog toga bio na obavijesnim razgovorima. Da ne pričam da se hvalio da je on osobno izmislio onaj vic o tebi.
- Koji vic ? - trznuo je Franjo zaplašeno.
- Pa onaj....zašto je Franjo doletio tako brzo iz Daytona ? Dobio je poziv iz zemlje.
Franjo se kiselkasto osmijehnuo.
Njegove socijalne očale malo su se zamaglile.
- Ha dobro- rekao je.
- Uzmi onda ovaj dar od mene.
To je bilo neočekivano. Ono što mi je pružio bila je glinena glava s njegovim likom nabijena na mali štap ukrašen perjem i perlama. Glava je imala groteskni izraz lica. Mogla bi poslužiti da eventualno paralizira protivnike smijehom.
- To sam ja kad sam ljut- osmijehnuo se Franjo šeretski nešlogiranom polovicom usana.
Tada je izašao, kako je ušao, a ja sam ostala držeći u rukama tu njegovu ...glavu.
Dosta me iznenadio zadnjom opaskom. Pomislila sam- je li moguće da smrt nekim ljudima donese takav suptilan osjećaj za samoironiju ?
U jednom momentu bilo mi je žao Franje.
Zatim sam samoj sebi opalila šamar i spremila Franjinu glavu u kutiju s ostalim glavama.
08.10.2014. | 08:31 |
17 K | P | # | ^
VATRA JE BILA GLADNA
Vatra je bila gladna
Kuća je bila stara
Vrata su škripala
Što ćemo s njima ?
Na vatru !
Vatra je gladna.
Ladice pune uspomena
Ne volim takve ladice.
Što ćemo s njima ?
Nahranimo vatru.
(Vatra je bila gladna)
Vjenčana slika na zidu
Retuširana
Kako se već to radilo.
Koga ste se vraga ženili ?
Na vatru, gorite bijeli velovi !
Gorjelo je kao vikinški brod
Vatrogasci su došli pitati
„Treba li vam pomoć ?!
Rekli smo :“ Oh, ne.
Sve ćemo spaliti sami.“
Gorjelo je čitavu noć.
U zoru je vatra s neba
donijela jutro.
Nismo još gotovi, mislim.
Ali negdje valja povući crtu.
07.10.2014. | 08:25 |
8 K | P | # | ^